Pokret za Promjene

Podgorica - ND Vijesti - Svjedoci smo da se ovih dana oživljava od ranije poznata i neodrživa teza o uzrocima krize u Crnoj Gori i putevima oporavka. Ova teza ima dva osnovna narativna toka. Jedan je onaj o takozvanom “zdravom jezgru” vladajuće Demokratske partije socijalista. Drugi je onaj o predsjedniku crnogorske vlade kao osobi koja je od samog početka bila voljna da se uhvati u koštac s problemina, ali je u tome bila spriječena od strane nekih saradnika.

Srđa Pavlović, Univerzitet Alberte. Kanada

Ova dva narativna toka se, postepeno i s neminovnošću elementarne nepogode, slivaju u tezu koja se može okarakterisati i kao još jedna u dugom nizu prevara u Crnoj Gori. Naime, priče o zdravom jezgru DPS-a, i o predsjedniku vlade koji je “dobar, ali su oni oko njega loši” baziraju se na nekoliko postulata. Prvi je onaj o tome da građani Crne Gore imaju kratko pamćenje. Drugi je spoznaja da je hobotnica korupcije zahvatila sve slojeve društva i najveći broj stanovnika Crne Gore, pa se, stoga, niko neće usuditi da jednu staru neistinu javno nazove pravim imenom. Treći je potreba da se periodično javno manifestuju izlivi lične, partijske i NVO lojalnosti osobi koju mnogi (od milja, ili iz straha) zovu Primus. Četvrti je vjerovanje koje je proizvod pomenute lojalnosti: da se svi opozicioni planovi moraju sasjeći u korijenu pošto je opozicija, kako je i sam predsjednik vlade elokventno poručio, nesposobna za bilo šta.

Sladunjava harlekin novela o zdravom jezgru DPS-a ima, između ostalog, značajna medicinska svojstva. Ova priča, kao i svaka opojna droga, uništava moždane ćelije i drastično umanjuje sposobnost za kritičko promišljanje stvarnosti. Valja se podsjetiti da stvari obično nijesu onakve kakve nama izgledaju. DPS samo ostavlja utisak da je tu riječ o partiji, i o strukturi koja ima određene mehanizame kontrole i samokontrole, i koja radi na “boljitku” narodnome. To je, međutim, fatamorgana, pošto su rukovodioci ove korporacije tokom decenijskog vladanja do savršenstva doveli formu, dok su sasvim uništili suštinu. Ono što, kao mlinski točak, visi o vratu evropske Crne Gore jeste činjenica da ovakav privid partije još dominira domaćom političkom scenom. To se, zaista, valja mijenjati, ali je zabluda smatrati da se ovaj posao može uraditi iznutra.

Članstvo u ovoj korporaciji, kao i podrška (svejedno da li direktna ili indirektna) kursu koji je ona zacrtala namah oduzimaju pravo moralisanja i u pitanje dovode namjere onih koji takav kurs opravdavaju. Naravno, ne želim reći da članovima i simpatizerima DPS-a nema pomoći. Naprotiv, pomoć je tu i nudi im se svakodnevno, ali se mora proći period teške detoksikacije kako bi se iznova uspostavilo željeno stanje “zdravog jezgra.” Ovo liječenje će započeti onda kada dosadašnji vjernici (“Glasaćemo DPS, pa nemali ‘ljeba jes’!”) shvate ozbiljnost sopstvene pogreške i prepoznaju blagodeti DPS-detoksikacije. Njima, međutim, treba reći istinu: ovakvo liječenje neće biti ni bezbolno, ni kratkotrajno, ali će krajnji rezultat biti povoljan za njihovu djecu i unučad.

Pozivati lidera partije da započne reforme smjenom svojih saradnika znači sasvim zanemariti činjenicu da su upravo taj partijski lider i njegovi kolege čija se smjena traži glavni dizajneri autokratskog režima u Crnoj Gori. Pokušaj da se lider DPS-a prikaže kao usamljeni borac za dostojanstvo sopstvene države i zaštitnik prava običnog čovjeka bi bio smiješan, da nije tragičan. Tragika leži u činjenici da je ovakav pokušaj, u stvari, očigledan izraz apsolutne lojalnosti predsjedniku vlade i služi kako bi se on lažno predstavio. Pošto njegova partijska mašinerija svakodnevno gubi legitimitet u Crnoj Gori i u inostranstvu, neophodno je da se na poslu uljepšavanja autokrate angažuju viđeniji savjetnici koji svoju tobožnju nezavisnost i bivši integritet još ponosno šetaju Piperskim korzoom.