|
 Podgorica – ND Vijesti - Što je sigurno-sigurno je: gospodin gradonačelnik nerado dopušta da mu se odredi gdje se smije parkirati, a gdje ne. A skoro sve ostalo u priči, o kojoj cijela Crna Gora govori, ostaje nejasno. Jedne večeri, kada je moćni gradonačelnik glavnog grada Podgorice Miomir Mugoša, ponovo bez ustručavanja parkirao svoja luksuzna kola na bulevaru, tačno tamo gdje je zabranjeno zaustavljanje, iznenada su iskočila dva muškarca. Navodno su se Mugoša i njegov sin uplašili, što se ne da u potpunosti osporiti. Mugošin sin je svakako žestoko udario.
Norbert Mapes-Nidik FR-ONLINE.DE, FRANKFURT
Ispostavilo se da su dva muškarca iz mraka bili urednik jednih novina i njegov fotograf, koji su htjeli da „ulove“ uglednu ličnost, koja se pogrešno parkirala. Nesporno je da je urednik zadobio teške ozljede. Sporno je da li je samo jedna strana udarala. Normalno, te stvari razjašnjavaju sudovi. Ali, u Crnoj Gori su sudstvo i sudovi priča za sebe.
Primjera radi, jedan od sudija, kome se povjeravaju ovakavi slučajevi, je brat vozača Aca Đukanovića. Ovom, s druge strane, pripada najvažnija banka u državi; supruga sudije radi tamo kao sekretarica. Međutim, i Aco Đukanović ima važnu svojtu. Njegova sestra vodi advokatsku kancelariju i zastupa, kako ponosno priznaje, 80 odsto svih stranih investitora.
Njihov zajednički brat Milo je skoro 20 godina šef partije, i uz to čas predsjednik čas, kao sada, ponovo premijer. I partijski drug gradonačelnika. Došlo je do čega je moralo doći, kod ovako dobrih veza: na tužbu novinara slijedila je protivtužba gradonačelnika. Po kojoj je njegov vozač pretrpio potres mozga. Novinaru prijeti debela novčana kazna – ko kritikuje moćnike, ovdje brzo završava na sudu, a to je najčešće skupo. Svojevremeno su se u bivšoj Jugoslaviji sprdali sa crnogorskim porodičnim vezama. Danas, ova država veličine Luksemburga, stoji na pragu EU.
Okršaj na podgoričkom bulevaru ne puni čitave novinske stranice samo u Crnoj Gori. To je tema i u svim ambasadama u Podgorici, kod EU-komisije, misije OEBS-a, u Briselu i u Beču. Opozicija ne propušta šansu. Postoje „znaci prelaska na otvorenu diktaturu“, misli politikolog Milan Popović, koji daje uzbudljive intervjue. Kontrastrategije bi pozajmio „kod Isusa Hrista i Mahatme Gandija“, u najavi je „svakodnevna pobuna“.
Budu li EU-kriterijumi ozbiljno primijenjeni, onda ova mala zemlja ima loše karte. Rođaci i prijatelji premijera obogatili su se, što privatizacijama što državno-orkestriranim švercom cigareta 1990-ih godina. Ko ima nešto da kaže, on je u Demokratskoj partiji socijalista. Ko hoće nešto da postane, pristupa joj. Crnogorcima se to dopada – najčešće.
U Cetinju, malom gradu na pola sata autom od Podgorice, učenici Gimnazije su štrajkovali, jer je na njihovog omiljenog direktora vršen pritisak da odstupi pred jednim partijskim čovjekom. Opozicioni listovi su ocijenili nepolitički protest kao „varnicu“, koja bi mogla da zapali čitavu zemlju.Od kada je zemlja konkurisala za pristupanje EU, sve što se dešava uveličava se stostruko, kao pod mikroskopom.
„Mi u velikim zemljama uvijek govorimo apstraktno o strukturama i problemima kao što su korupcija, nepotizam, organizovani kriminal – i to posmatramo iz daljine“, kaže jedna zapadna diplomatkinja. „Ovdje, međutim, svaki od tih problema ima ime i adresu“.
Skoro deset godina je proteklo od kada je ova balkanska Republika, pod međunarodnim pritiskom, pokopala svoju najbolju poslovnu ideju. Godinama su ovdje, uz blagoslov državnih organa, bili čitavi brodovi puni cigareta pretovarani i potom isplovljavali na pučinu. U šverc. Evropa je zvanično oprostila Crnogorcima. Ali im to neće lako zaboraviti. I ta mala zemlja osvane, svakih par godina, u zapadnim novinama.
Na čijoj su strani diplomate
Vlasti u Podgorici su u zamci: kad god se u višestruko rođački i rodbinski povezanoj zemlji nešto provuče, zataška i kad ko skida kajmak, bar jedan od ambasadora to sazna i javi svojoj centrali. Opozicionari se ne odvajaju od stranih diplomata, koji su stalno na stranicama štampe. Svaki diplomata mora sebi da postavi pitanje, na čijoj je strani. Misija OEBS-a, kojom rukovodi jedna Rumunka, smatra se prijateljski naklonjenom Vladi, kao i ljudstvo iz EU-misije. Amerikanci i Njemci važe kao kritički nastrojeni prema Vladi. Išlo se tako daleko da je diskutovano o seksualnoj orijentaciji dvojice zapadnih ambasadora – kao da postoji gej zavjera protiv male države.
Odnosi kao u Lihtenštajnu i retorika kao u Avganistanu. Spoj oba zla prijeti da maloj zemlji bude zla kob kod pristupanja EU. To posebno žestoko osjeća ministarka za Evropu Gordana Đurović, koja svakodnevno sa brojnim posmatračima mora da raspravlja o svim mogućim dešavanjima. Na riječ „šverc cigareta“, Đurović po pravilu postaje bijesna. „Da li stvarno znate šta smo tada prošli?“ viče profesorka. „Šta je trebalo da radimo? Pod embargom nije bilo ni hrane za bebe!“
|
Vijesti 
