Pokret za Promjene

Uvažene gospođe i gospodo, poštovani g.Simonoviću,

Obraćam Vam se ovim otvorenim pismom ne samo kao ovlašćeni glasnogovornik Pokreta za promjene, već istovremeno i kao hroničar sramnog ratovanja i ratnog izvještavanja čije dokumentarno svjedočanstvo već šest godina čuči u bunkeru TVCG.Dobar broj vas je bio meta ratno-huškačkog novinarstva iz 90-ih, a većina vas je osuđivala medijski „patriotizam“ čija je TVCG bila perjanica. Da nije tako, ovo bi obraćanje bilo besmisleno. Koča Pavlović, portparol PzP, poslanik u Skupštini CG i autor filma „Rat za mir“

Danas smo svjedoci da tehnika komentarisanog izvještaja ponovo postaje standardno oružje novog patriotskog novinarstva. Poslednjih dana vidimo da se i praksa lova na nacionalne izdajnike, tako karakteristična za ratne 90-e, vratila na velika vrata u TVCG. Istovremeno, prinudjeni smo da tužno konstatujemo da je mlađa generacija novinara TVCG usvojila i prigrlila sve ratne novinarske tehnike, i da ih upotrebljava jednako razorno, možda i efikasnije od svojih prethodnika iz 90-ih.   

Na djelu je zastrašujuće nastojanje da se naša ustavna i međunarodna suverenost pretvori u branu od regionalnog talasa borbe protiv mafije, i da se od ovog prostora načini sklonište za sve bjegunce od potjernica i od zakona. Ako regionalni rat protiv mafije shvatimo kao poplavu koja će potresti ali i očistiti region, shvatićemo da nam prijeti sudbina onih rukavaca i mrtvaja koje su, kad je nivo Skadarskog jezera opao, osvanule kao deponije svakovrsnog, ovog puta kriminalnog otpada.   

Rat protiv organizovanog kriminala i korupcije je dio evropske agende svih zemalja u okruženju. Sa žaljenjem konstatujem da je naša Crna Gora, pored Kosova, jedina država u regionu na čijoj se teritoriji ovaj novi rat ne dešava.    

I u ovom novom ratu, baš kao i u onom posljednjem, ova vlast se pojavljuje kao izvoznik ratnih aktera i njihovih razornih usluga. Dubrovačkih 90-ih izvozili smo rezerviste i  paravojsku, a danas nas u tom ratu predstavljaju ovdje rođeni kriminalci, naoružani domaćim i stranim pasošima. Zahvaljujući Vladi Crne Gore, ratnih 90-ih nam se svima dešavalo da u kafićima sjedimo tik do vikend-ratnika koji su mirisali na paljevinu, a danas nas sa okolnih stolova gledaju likovi sa Interpolovih potjernica i ubice na otsustvu ili u bjekstvu od zakona.   

I tada je, baš kao i danas, značajnu zaslugu za kreiranje ovog stanja imala TVCG. Samo su pristupi temeljno drugačiji – 90-ih je TVCG aktivno lagala, a danas aktivno ćuti. U ovom trenutku sve javne televizije u regionu, osim one kosovske, baš kao i sve privatne televizije koje drže do sebe, poput TVB92 i TVNove, iz dana u dan nude svojoj javnosti debate čija je centralna tema - rat protiv organizovanog kriminala. Samo TVCG uporno ćuti, a sa njom i većina naših nacionalnih emitera.   

Naša javna TV kuća progovori tek kada neka vijest iz okruženja probije ovu medijsku blokadu i poremeti barijeru ćutanja, tek kada negdje po regionu neko zatalasa i prozove crnogorsku vlast. Time se posao naše javne televizije sveo na kritiku uređivačkih poteza drugih televizija u regionu, na ocjenu nastupa domaćih aktera na tuđim televizijama, i na odbranu državnog rukovodstva od sumnjičenja koje se sve češće čuju.   

Ova strategija ćutanja dogurala je situaciju do apsurda - namjesto da otvori svoje kanale za široku javnu diskusiju o problemu organizovanog kriminala, TVCG nas informiše o tome šta je na RTS-u, ili na TVB92 emitovano i šta je ko rekao na tu temu. Pri tome, te nam informacije urednici i novinari TVCG saopštavaju rječnikom i tehnikama ratnog novinarstva iz dubrovačkog perioda, pa se one zakonomjerno pretvaraju u dezinformacije kojima se ismijavaju, blate i optužuju „izdajnici“ iz PzP-a i ostatka opozicije.    

Složićete se valjda da nije normalno da o problemu organizovanog kriminala svoja viđenja premijer Đukanović, predsjednik Medojević, ministar Brajović, šef ANB-a i direktor Policije ne sučeljavaju na TVCG već posredno polemišu preko kanala TV B92, RTS-a, HRT-a i drugih stranih televizija.   

Uvjeren sam da ste i sami uočili analogiju današnje uloge TVCG sa onom iz njenog dubrovačkog perioda, jer je ona toliko očigledna. Baš kao što je očigledna i analogija našeg aktuelnog „izdajništva“, nas iz PzP-a i predsjednika Medojevića, sa svojevremenim „ustaškim izdajništvom“ liberala i socijaldemokrata, na čije je grudi TVCG crtala metu u doba ratovanja za mir.   

Zbog svega navedenoga vam se obraćam kao osobama kojima vlastito pamćenje ne dozvoljava da još jednom budu u zabludi. A dužnost koju vršite ne daje vam pravo da ponavljate grešku iz 90-ih. Smatram da vam je dužnost da otvorite medijski prostor za što detaljniji i obuhvatniji dijalog o organizovanom kriminalu koji ugrožava opstanak ove teško obnovljene države. I obaveza vam je da stavite tačku na ratno-huškačke novinarske izlete kojima se samo uvećava duga lista razloga zbog kojih je TVCG dužna da traži oproštaj od domaće i komšijske javnosti.