Pokret za Promjene

The New Yorker - Monitor

Banda Pink Panter osumnjičena je za niz pljački draguljarnica širom svijeta. Procjenjuje se da su u proteklih desetak godina ukrali nakita vrijednosti veće od 250 miliona eura.

„Hapšenje Vučkovića pokazuje svu prednost razmjene bitnih podataka širom svijeta, posebno u potrazi za bjeguncima”, rekao je izvršni direktor Interpola Žan-Mišel Lobotin. Interpol zato čestita Crnoj Gori, austrijskim i srpskim vlastima na naporima i saradnji koja je dovela do ovog hapšenja.

Vučkovićevo hapšenje, iako nije od posebnog značaja za djelovanje Pink Pantera u Zapadnoj Evropi, predstavlja, po pisanju uglednog njujorškog magazina Njujorker, još jednu pobjedu u nečemu što predstavlja PR kampanju crnogorske vlade. Vlada u Podgorici koristi hapšenja trećerazrednih kriminalaca kao dokaz da ova zemlja tijesno sarađuje sa međunarodnim institucijama, smatra novinar Njujorkera Dejvid Semjuels.

Veliki publicitet koji je dobilo ovo hapšenje, po svemu sudeći tvrdi američki novinar, beznačajne ličnosti, podsjeća na hapšenje Vladimira Lekića, osumnjičenog da pripada Panterima. Lekića je u rodnom Cetinju uhapsila 14. juna 2009. crnogorska policija pod optužbom da je opljačkao juvelirnicu u Frankurtu pet godina ranije, primijetio je Semjuels. Lekić je optužen da je ukrao satove u vrijednosti od 1,4 miliona dolara.

Semjuels bi trebalo da bude pouzdan izvor. Tokom proteklih godinu dana razgovarao je sa 17 detektiva u 10 država koji pokušavaju da uđu u trag Panterima. Dane je provodio i u Srbiji i Crnoj Gori, putujući naširoko po njima i razgovarajući sa osobama koje bi trebalo da imaju dosta informacija o savremenim hajducima.

Semjuels navodi izjavu Dejana Đurovića, šefa Interpolove kancelarije u Podgorici, po kome Crna Gora zvanično traga za 232 odbjegle osobe koje su na Interpolovim potjernicama za zločine uključujući kriminalno udruživanje, trgovinu drogom i prevare. Međutim, po američkom reporteru, Crna Gora je širom svijeta poznata kao bezbjedni raj za balkanske kriminalce, italijanske šefove mafije i raznoliku skupinu drugih odbjeglih osoba kao što je Taksin Šinavatra, bivši premijer Tajlanda, koji je nedavno postao građanin Crne Gore da bi izbjegao izručenje u domovinu.

Semjuels piše kako bi neki cinik mogao da primijeti činjenicu da, iako je Crna Gora tokom posljednje dvije godine hapsila po jednog pripadnika Pantera nižeg ranga godišnje, mafijaški šefovi u ovoj zemlji nastavljaju svoje operacije ubistava, trgovine ljudima i drogom neometani od vlasti.

„Neki još veći cinik”, nastavio je Semjuels, “mogao bi da doda kako premijer Crne Gore Milo Đukanović, nastavlja da ignoriše zahtjeve italijanskih tužilaca koji žele da ga ispitaju u vezi optužbi za organizovanje prstena krijumčarenja cigareta, vrijednog više milijardi dolara, od koga se obogatila cijela zemlja, počevši od njegove porodice.”

U prilog toga autor je u opširnom članku u Njujorkeru naveo izvještaj koji je 2005. sačinila D.I.A jedinica za borbu protiv mafije pri italijanskoj federalnoj policiji. Prema tom dokumentu, crnogorsko gostoprimstvo prema organizovanom kriminalu toliko je srdačno da zaslužuje poređenje sa legendarnim gusarskim rajem Tartugom.

„Najpohlepniji crnogorski pirat, prema ovom izvještaju, jeste Milo Đukanović koji je u posljednjih 18 od ukupno 19 godina bio premijer ili predsjednik Crne Gore. U tom izvještaju Đuzepe Šelzi, tužilac iz Barija, optužuje Đukanovića da je ‘unapređivao, vodio, uspostavio i učestvovao u udruženju mafijaškog tipa,’ pretvorivši Crnu Goru u ‘raj za ilegalnu trgovinu’”, naveo je reporter Njujorkera.

Semjuels podsjeća da je pomenuti policijski izvještaj krcat zapanjujućim podacima, uključujući i izvode iz 20-tomjesečnih snimaka telefonskih razgovora između Đukanovića i, kako se navodi, njegove prijateljice. Ton tog izvještaja je optužujući, smatra američki novinar.

„Milo Đukanović je bio apsolutno svjestan šta se događa u Crnoj Gori,” navodi se u dokumentu. „Bio je svjestan pošto je u to bio umiješan, i imao direktan interes u tome. Lično je bio svjestan velike sume novca, u devizama, dobijene od ilegalne trgovine duvanom kojom se bavio italijanski organizovani kriminal. Njegova gramzivost za bogatstvom učinila ga je toliko neprincipijelnim da je počeo da podsjeća na saradnike kriminalaca. Otišao je toliko daleko da je obezbijedio zaštitu bjeguncima za kojima traga Italija, zanemarujući najosnovnije zakonske norme. On je to učinio kroz državni aparat,” citiran je dokument.

Đukanovićeve djelatnosti su donijele impresivne profite, navedeno je u članku u Njujorkeru. Između 1994. i 2002, tvrdi se u izvještaju D.I.A., šveceri su koristeći velike motorne čamce, slali približno milijardu cigareta mjesečno iz crnogorskih luka na istočnu obalu Italije. U Italiji te cigarete mafijaški sindikati su prodavali preko kompanija koje su imale bankovne račune u Švajcarskoj, Lihtenštajnu i na Kipru.

Semjuels navodi i da je 2006. Ratko Knežević, bivši crnogorski diplomata u Vašingtonu, napisao elaborat o švercerskim aktivnostima te zemlje. Bio je to njegov magistarski rad na Londonskoj školi za ekonomiju. Prema njegovoj analizi, krajem 1990-ih, „crnogorske vlasti su zarađivale oko 700 miliona dolara godišnje od ilegalne trgovine cigaretama.”

„Bila je to najgore čuvana crnogorska tajna”, izjavio je Knežević u jednom prošlogodišnjem intervjuu, dodajući kako je on „kao Đukanovićev savjetnik i šef Crnogorske trgovinske misije u SAD, naravno, znao još više”. Knežević je tom prilikom sugerisao i da je ubijeno najmanje sedmoro ljudi povezanih sa trgovinom.

Semjuels je prošlog avgusta u razgovoru sa oficirom za vezu sa Interpolom u Podgorici pitao zbog čega je trebalo toliko vremena da Lekić bude uhapšen. „Da je Njemačka poslala ove dokaze ranije, mi bi ga ranije i uhapsili,” odgovorio je crnogorski policajac dodajući da je Lekić bio, prema Interpolovoj bazi podataka, jedan od najmanje aktivnih Pantera.

Kada je reporter sugerisao oficiru za vezu sa Interpolom da je Lekićevo hapšenje povezano sa zahtjevom Crne Gore da bude primljena u Evropsku uniju, ovaj je klimnuo glavom. „Prijem je veoma važna stvar za nas”, kazao je on.

Reporter je razgovarao sa obavještajnim funkcionerima u susjednoj zemlji koji su dobro upoznati sa švercom duž jadranske obale. Istočnu i Zapadnu Evropu, kazao mu je jedan od tih zvaničnika, povezao je kriminal. „Motorni čamci odlaze i za 40 minuta heroin je u Italiji”, objasnio je on. „Lanac posla za transportovanje droga u Italiju imao je veoma snažne veze sa politikom i policijom.”

Drugi zvaničnik je Semjuelsu kazao da su ukradeni dragulji i satovi u akcijama Pantera nedavno pronađeni u albanskom gradu Lješu. Kriminalci širom Balkana, dodao je taj zvaničnik, tijesno sarađuju. Crnogorski kriminalci koji djeluju u Zapadnoj Evropi mogu da računaju na grupe italijanske mafije za pomoć i zaštitu.

Italijanski kriminalci investiraju velike sume novca u Crnu Goru i ostale balkanske države. U jednom trenutku na desetine vođa italijanske mafije za kojima je bila raspisana potjernica slobodno su živjeli u Crnoj Gori. Tu situaciju je čak i Vlada u Rimu konačno smatrala nepodnošljivom.

Mada se balkanske bande nisu formalno sjedinile sa mafijaškim sindikatima, rekao je drugi zvaničnik, „informacija koju mi imamo pokazuje da postoji saradnja i uzajamno djelovanje”. Drugim riječima, balkanske bande ugrađuje mafiju u svoje poslove, u zamjenu za logističku podršku i zaštitu od policije i sudija. „To je odnos zasnovan na partnerstvu”, iznio je taj bezbjednosni zvaničnik.

Magazin Njujorker su u februaru 1925. pokrenuli novinari Harold Ros, koji je ranije radio za humoristički časopis Džadj (Sudija) i ugledni magazin Lajf, i njegova supruga Džejn Grant, reporter Njujork tajmsa.

Tokom početnik mukotrpnih godina izlaženja magazin je predstavljao kosmopolitsku emancipiranost. Njujorker ne izdajemo za stare dame iz duboke unutrašnjosti, poručio je Ros. Kasnije, mada nikada nije izgubio smisao za humor, Njujorker je postao prvorazredni forum za ozbiljno novinarstvo i beletristiku.

Njujorker je u 2009. imao preko milion pretplatnika i uprkos svom imenu čitan je širom Sjedinjenih Američkih Država, pa je 53 odsto njegovog tiraža odlazilo na vodećih deset gradskih područja u zemlji. Prema anketama, prosječna starosna dob čitalaca magazina je 47 i oni uveliko dolaze iz bolje stojećih porodica u SAD.