Pokret za Promjene

Podgorica -  ND Vijesti - “U savršenom sukobu interesa, rijeka državnog novca Italije završila je na računu banke Mila Đukanovića. On je više puta osumnjičen, ali i dalje nedodirljiv crnogorski premijer - opasni međunarodni švercer i zaštitinik bjegunaca. Baram prema riječima tužitelja u Bariju i Napulju”. Ovako počinje reportaža pod naslovom ”Crna Gora - biznis energija, nova meta Italijana u potrazi za novim Eldoradom”, objavljena u italijanskom uticajnom dnevniku ”Republika” o Crnoj Gori i njenim poslovnim vezama sa Italijom.  Đukanović je prijatelj' i 'vrlo pouzdan partner', ako pitate Berluskonija ili italijanske ministre, koji da bi osigurao podršku Rima za ulazak Crne Gora u Evropsku uniju i NATO, rasprodaje porodično blago svoje zemlje. Kako? Odobravanjem primamljive privatizacije. Naročito u energetskom sektoru. Zahvaljujući partnerstvu između Italije i Crne Gore, koje tek treba dešifrovati, sve je ovdje na prodaju. Ovo je novi Eldorado. Vrsta obećane zemlje za Italijane, sada angažovanih na kolonizaciji koju nije uspio ostvariti ni admiral Viktorio Molo 1918. niti Musolinijev general Pircio Biroli 1941.” navodi se u tekstu koji potpisuje Paulo Berizi.

Napomena: Novinar „Republike”  koristio konstatacije prof. Branka Radulovića!

Autor teksta kaže da su se promijenili glavni igrači - danas su to Klaudio Skajola (bivši ministar za ekonomski razvoj), Valentino Valentini (Berluskonijev savjetnik za međunarodne odnose), Marija Vitorija Brambila (ministarka turizma). Autor smatra da je upravo njihova zasluga što je Crna Gora odjednom postala središte italijanske biznis-politike. “Oni su u ime predsjednika Vlade, prošle godine bili u službenoj posjeti Đukanoviću i Crnoj Gori (mladoj nezavisnoj zemlji, mladoj kao i njihov premijer koji je sa 29 godina preuzeo vlast i od tada je nije puštao). Od te posjete Crna Gora postaje središte mozaika posao-biznis-politika. Za sada nema nikakvih nelegalnih transakcija između ove dvije zemlje, ali je činjenica da je stotine miliona eura u igri, zahvaljujući političkim vezama, sklopljenim ugovorima i bankarskim direktnim transakcijama. Naročito kad je u pitanju energija. Ista ona (u ovom slučaju energija vjetra) za koju se zalagao u Italiji koordinator političke partije PDL Denis Verdini.

Fuzija, fiorentinskog konstruktora zaštitnika imperije BPT (Baldassini-Tognozzi-Pontello), firme koja je završila u središtu istrage o sumnjivim ugovorima, koju istražni organi smatraju \"paravanom\" za konzorcijum “Stabile Novus” u koji se infiltrirala mafija. Verdini je u jednom razgovoru sa Fuzijem, koji je prisluškivala policija, pozvao svog prijatelja da mu se priključi na putu ka Crnoj Gori, koja prema njegovim kazivanjima predstavlja mogućnost sigurne i dobre zarade. Let do Podgorice organizovao je Valentini preko “Simesta” (državne kompanije koja podržava italijanska ulaganja u inotranstvu). Pored ministra turizma i zamjenika ministra za spoljnu trgovinu, u grupi koja je posjetila Crnu Goru bilo je i šezdeset preduzetnika i predstavnika kompanija “A2A”, “ENEL” “Terna”, ”Banka Intesa”, “Edison”, “Valtur Todini” i nacionalne željeznice. To je ujedno bio i prvi korak saradnje u trgovini između Berluskonija i Đukanovića.

Uslijedile su još dvije važne posjete, a odlučujuća je bila Berluskonijeva 17. marta 2009. “Premijer Italije dočekan kao heroj. Prilikom susreta sa Milom, Berluskoni obećava da će Crnu Goru napraviti 'velikom'. Iste godine, 16. jula, Berluskoni šalje jednog od svojih najvjernijih ljudi, ministra Skajola, koji potpisuje dva velika ugovora o ulaganjima od pet milijardi eura. Ugovor koji je potpisala firma A2A, kojim je kupljeno 43 odsto akcija Elektroprivrede koštao je 450 miliona. Od tih para, najmanje 300 miliona otišlo je na račun Prve banke, bankarskog \'kolosa\' kojeg kontroliše premijerov brat Aco Đukanović”, piše “Republika”.

U tekstu se navodi i da opozicija optužuje vladu da je ovaj ugovor popisan suviše brzo i netransparetno samo zato što ga je sponzorisao Berluskoni i služi za podršku klanu Đukanović. “Doista to je kao da Berluskoni privatizuje javna poduzeća i uplati novac od privatizacije na račun svoje firme 'Mediolanum”. Činjenica je da je sve moguće u Crnoj Gori, 'izvoru energije”, piše list.

Autor tvrdi da će zahvaljujući Đukanovićevoj “širokoj ruci”, firma “Terna” postaviti podvodni električni kabal Peskara- Tivat, A2A će napraviti četiri hidroelektrane, “Enel” jednu termoelektranu, u saradnji sa firmom “Duferco”. Tu je i željeznička kompanija “Italfer” koja će učestvovati u izradi studije izvdoljivosti željezničke pruge Beograd-Bar, za koju je već izdvojeno 1.000.000 eura iz Italijanskog budžeta.
“Izgleda da se iza svih ovih poslova krije iluzija da se na Balkanu može raditi sve ono što ne može u Italiji. Međutim, italijanski ambasador Serđo Barbanti tvrdi da je to jednostavno konstruktivno partnerstvo, zanimljivo za obje zemlje. Lokalni preduzetnik iz Crne Gore upozorava da je istina da se koristi samo 17 odsto hidro-potencijala, jer je veliki dio teritorije pod zaštitom UNESCO-a. Ako se osvrnemo na pisanja opozicionih novina koje upozoravaju da dolazi italijanska mafija, ili pak na riječi opozicionog lidera Nebojše Medojevića da je ugovor sa A2A sklopljen iz ličnih interesa Berluskonija i Đukanovića, uviđa se da je spona Crne Gore i Italije veoma tanka”, tvrdi “Republika”.

Misli da je jak i zbog podrške iz Rima

U tekstu se navodi da je tužilaštvo u Bariju, kao i ono u Napulju, zahtijevalo hapšenje Đukanovića, koga su smatrali šefom finansijske mafije posvećene međunarodnoj trgovini cigaretama (hiljadu tona mjesečno), droge, oružja i poravana za 15 kriminalaca, međutim prošle godine je slučaj arhiviran, jer ”Milo ima imunitet šefa strane vlade'”, navodi “Republika”. Autor ističe da Đukanoviću “preoukupacija” sada dolazi iz njegove zemlje, jer je “sud u Podgorici riješio da ispita devet ubistava 'neugodnih\' svjedoka, vezanih za šverc”.

Izbori u 14 opština u Crnoj Gori su 23. maja, opozicija je napravila savez u pokušaju da “potkopa” Mila, i pošalje ga kući nakon 18 godina, ali se on osjeća jakim zahvaljujući i italijanskom partneru, piše autor članka. “Koristeći Berluskonijeve garancije vezane za Evropu, Đukanović obećava svome narodu ulazak u EU. Ko zna, možda je sve u energiji”, navodi se u članku “Republike”

Napomena: Novinar „Republike”  koristio konstatacije prof. Branka Radulovića!

Konstataciju da ”... ono što nije uspjelo admiralu Vitoriju Molu 1918., djelimično generalu Pirciu Biroliju 1941...”  prvi je upotrijebio prof.dr Branko Radulović, potpredsjednik PzP, u tekstu: „Rasprodaja EPCG – okupacija Crne Gore”. Tekst je objavljen na našem sajtu 5. septembra 2009., i možete ga naći na 74.strani