Pokret za Promjene

Tačno je da je u SO Nikšić u poslednjih pet godina zaposleno preko 350 novih radnika. Nije sporna potreba da se ljudi zaposle, ali na realnim radnim mjestima i u struci za koju su osposobljeni. Sporno je zapošljavanje bez konkursa, bez sistematizacije kao i zapošljavanje lica koja su neposredno prije toga „prodala“ radna mjesta u drugim preduzećima, zapošljavanje lica koja su već bila zaposlena a za kojima Opština nema nikakve potrebe  u pogledu stručnosti i kvalifikacije.

 Veljko Vasiljević, predsjednik OO PzP Nikšić 

Simptomatično je da je do vrtoglavog povećanja broja radnih mjesta u opštinskoj administraciji došlo uprkos stalnim preporukama iz EU o smanjenju administrativnog aparata. Ova „hiperprodukcija“ radnih mjesta sama po sebi obesmišljava mogući izgovor da je postojala realna potreba SO Nikšić za novim „kadrom“.

Osim toga, u cijelom procesu nisu poštovani kriterijumi kao što su stručna sprema i radno iskustvo, što je još jedan egzaktan pokazatelj o čemu se zapravo radi. A radi se o tome da je DPS u proteklom periodu na ovaj način kreirao jedan oblik biračkog mastodonta ili, jednostavnije rečeno, formaciju profesionalnih birača koja je obezbijedjivala izborne pobjede, bez obzira što je cijena tog „uspjeha“ bila bjesomučno crpljenje budžeta Opštine Nikšić i siromašenje njenih građana.  

Sada se najavljuje novi scenario koji predvidja otpuštanje prekobrojnih radnika u SO Nikšić, ali u paketu sa onima koji su nezakonito zaposleni na osnovu dobrih političkih preporuka iz DPS­a prevashodno treba da se nadju politički neistomišljenici, bez obzira na njihovu kvalifikaciju, provjerenu stručnu sposobnost i radno iskustvo sa vidljivim poslovnim rezultatima.  

Pretpostavljam da će uslijediti „dozirano“ otpuštanje kako bi se izbjegao publicitet sa mogućim implikacijama socijalnog revolta. Ali, cijeli slučaj će biti interesanatan sa pravnog aspekta kada se bude utvrdjivalo kako je došlo do masovnog zapošljavanja enormnog broja radnika u SO Nikšić i to u jeku otpuštanja radnika iz nekada uspješnih nikšićkih preduzeća i fabrika.  

Na kraju, u budućim sudskim postupcima koje će pred našim i, po potrebi, medjunarodnim sudovima, inicirati otpušteni radnici, Opština će izgubiti sporove, opet na teret gradjana. Ali, ako do toga dodje, krivična odgovornost za nikšićku „kadrovsku petoljetku“ će kad tad biti personalizovana.