 |
Naslovna 
Vijesti Saopštenja za javnost Bijelim protiv „belog”
Vijesti Saopštenja za javnost Bijelim protiv „belog”
| Bijelim protiv „belog” |
|
|
|
| 20.05.2010 | |
|
Duško Kovačević, Podgorica
Predsjednik Opštine Pljevlja Filip Vuković rekao je da poznaje Darka Šarića, optuženog za šverc više
od dvije tone kokaina iz Južne Amerike i da je sa njim, kao sugrađaninom, “u
vrlo dobrim odnosima”. Vuković je, gostujući u emisiji
„Načisto“ na TV Vijesti, rekao da su braća Šarić “vrlo korektni momci”, ali da
ne zna gdje bi se Darko Šarić mogao kriti. “Kako ću ja znati gdje je Šarić, a i
da znam ne bih nikada rekao. Šarić je moj sugrađanin”, rekao je Vuković i dodao
da Darka Šarića poznaje lično i da je sa njim “u vrlo dobrim odnosima”. ”Mislim
da su to vrlo korektni momci i da je sve vezano za njih predimenzionirano”,
dodao je Vuković, ne baveći pritom etimologijom ove riječi.
Bez imalo uvijanja, ustezanja, preigravanja,
funkcioner od velikog povjerenja vladajuće partije i gradonačelnik Pljevalja je
napokon ozvaničio ono, što smo svi znali - da je kriminal, odnosno narkobiznis,
dominantna, sveprisutna ideologija mlade crnogorske države. Ovom hrabrom,
iskrenom i, mora se priznati, nelicemjernom izjavom, g. Vuković je i formalno
sahranio tradicionalnu Crnu Goru, onakvu kakvu je znamo iz udžbenika i narodnog
predanja.
Ovo je samo logično, prirodno i formalno
definisanje paradigme našeg vremena, naše obnovljene državnosti. Ovom, u
suštini monstruoznom izjavom, gradonačelnik Pljevalja samo dopričava jezivu
premijerovu sintagmu i prepoznatljivu maksimu: „ Da se nikad ne odriče
prijatelja, ko god da su, šta god da naprave“! Ovo bi mogli definisati kao
završnu fazu legalizacije kriminala u njegovoj dvadesetogodišnjoj genealogiji.
Možda je sada pravi trenutak, da predložimo
našim eminentnim istoričarima da školske udžbenike otvore i za neocrnogorske,
postmodernističke heroje tranzicije: Šarića, Caneta, Kalića, Šinavatru i ostale
prijatelje našeg premijera, s kojima smo utrli put mladoj demokratiji. Ako je
njihov prljavi i krvavi novac, a rekao bih i krvavi duh, u državnim medijima,
bankama, preduzećima, izbornim kampanjama... dobrodošli su i u udžbenike. Kada
ćute profesori, sramni univerzitet i ini „inelektualci“ - onda neka kriminalci
projektuju društvene uzore i usmjeravaju mladost.
G. Vuković je egzemplar koji najjasnije
oslikava sa kakvim ljudima i ličnostima režim računa, koji sistem vrijednosti i
kakave moralne atribute treba da njeguje onaj koji se preporučuje za najvažnije
državne funkcije: gradonačelnike, ministre, direktore... Kao što smo vidjeli i
čuli - on mora imati senzibilitet za ljude iz kriminogenog miljea i
razumijevanje za devijantno, čak patološko. On narkodilere tretira kao
„korektne momke“! “Slični se sličnom raduje”.
Ko su ljudi koji nas vode, i iz kojih
morbidnih hodnika njihove svijesti potiču te mračne ideje, to je sada manje
bitno, jer to je antropološka datost i stara religijsko-filozofska upitanost o
porijeklu zla. Ključno je pitanje: ko smo mi, kao narod, kolektivitet,
građanstvo i kakva je naša anamneza (istorija, tok bolesti), transgeneracijska,
prenošena trauma, kad nam je izbor tako uporno autodestruktivan, tragičan?
Režim nam je kroz izjavu g. Vukovića konačno
i glasno odgovorio na ovo teško i nezgodno pitanje. Ovakva poruka nije
ishitrena, brzopleta, nespretna, lična. Ona je smišljeni i taktički dio
predizborne metodologije: Crnogorci vole kriminalce i ako jasno obznanimo da je
vladajuća partija u odličnim ili makar ’’korektnim’’ odnosima sa narkobosovima
(talogom i nužnim zlom svakog demokratskog društva) to će rezultovati nekim
procentom više na predstojećim izborima. Potpuno otvoreno, a ludo, nema šta. U
prilog ovoj tvrdnji govori i činjenica da je na svim dosadašnjim izborima,
organizovanim u crnogorskim zatvorima, vladajući DPSDP neprikosnoven.
Zamislimo sada da u zemljama Evropske unije neka stranka gradi svoj imidž tako
što potencira svoju povezanost sa kriminogenim strukturama?!
Ali, iz tog istog demokratskog svijeta, neki
dan je stigao sljedeći izvještaj: “Crna Gora je u istraživanju Svjetskog
ekonomskog foruma, registrovana kao \'top reformator\', odnosno, kao zemlja
koja je od 11 istočnoevropskih država, koje nijesu članice Evropske unije,
najbliža ispunjenju ciljeva Lisabonske strategije ekonomskih i strukturnih
reformi, a čak je nadmašila i nekoliko članica Evropske unije”. Ta, nemojte
kasti!!!
Zato, napravimo konačno „skok u egzistenciju“ (Jaspers), i podržimo poštene momke u
bijelim košuljama. Bijelim protiv „belog“!
|
| < Prethodno | Sledeće > |
|---|
 |