Pokret za Promjene

Neobično, ali prijatno iznenadjenje priredio nam je ovih dana g. Nebojša Medojević, kandidat PZP na predstojećim predsjedničkim izborima u Crnoj Gori.
Naime, neobično za naše političare, gospodin Medojević nas je samoinicijativno kontaktirao i nakon našeg prijedloga da se crnogorskim iseljenicima, a i svim posjetiocima našeg web sajta, predstavi putem jednog Intervjua - to smo naš dogovor realizovali u rekordno kratkom vremenu.
Ovdje donosimo kompletan Intervju sa gospodinom Medojevićem i ujedno pozivamo ostale predsjedničke kandidate da nam se predstave na način koji im najbolje odgovara.  

 Sa sajta www.montenegro.org.au

Vaša odluka da se kandidujete na predstojećim izborima na mjesto predsjednika Crne Gore došla je, pretpostavljamo, nakon detaljnije analize crnogorskog glasačkog tijela? Obzirom da je PZP po broju članova daleko iza dvije vladajuće partije možete li nam reći na čemu bazirate Vaš optimizam?
 

Kada smo se pojavili sa ovakvim političkim programom, u podjeljenoj Crnoj Gori, još pod uticajem referendumske oluje, niko nam nije davao velike šanse da ćemo uopšte ući u Parlament. Bez partijske infrastrukture, sa samo 5 opštinskih odbora, bez veza sa lokalnim tajkunima, ali i bez hipoteka iz prošlosti sa čistom i jasnom političkom vizijom budućnosti Crne Gore, na izborima održanim samo dva mjeseca nakon osnivanja, osvojili smo 14% glasova i postali pojedinačno najjača opoziciona partija u Crnoj Gori.  

Kojim sredstvima pokrivate Vašu izbornu kampanju i koliko ste u tom dijelu ravnopravni sa ostalim predsjedničkim kandidatima?

Medojević:   Kao najjača parlamentarna stranka mi dobijamo odredjena sredstva iz centralnog budžeta i budžeta lokalnih samouprava. Sve zajedno to iznosi oko 30.000 EUR mjesečno. Mi nemamo nikakve veze sa lokalnim tranzicionim bogatašima koji su novac stekli kroz šverc, korupciju i criminal. Racionalnom potrošnjom ovih javnih sredstava i oslanjanjem na mrežu volontera uspjeli smo da za godinu i po uštedimo 300.000 EUR i to će biti naš fond za ovu kampanju. Mi smo, inače jedina politička stranka koji svoj finansijski izvještaj sa detaljima imam na svom sajtu (www.promjene.org). Nažalost, zbog velikog straha od odmazde režima, mali i srednji pošteni preduzetnici još nijesu spremni da nas podrže, što je i razumljivo, jer sve važne ekonomske i finainsijske tokove drži pod kontrolom vladajući kartel.

U pogledu finansiranja kampanje opozicioni kandidati su u daleko neravnopravnijem položaju od kandidata režima. Pored milionskih iznosa koje obezbjedjuje kartel, njihov kandidat u svojoj kampanji koristi kompletan državni aparat, što nije praksa demokratskih država. On i njegova pratnja se voze službenim automobilima, gorivo , dnevnice i sve ostale troškove plaća država. Sve njegove aktivnosti u kampanji prate i državna televizija i par privatnih, čiji su vlasnici bliski prijatelji vrha režima. DPS i dan danas skoro 20 godina od nestanka komunizma, nezakonito koristi prostorije bivšeg Saveza Komunista i izdaje ih Vladi za cijelih 600.000 EUR godišnje. Da posebno ne ističem da su sva preduzeća u državnoj svojini, kao i javne ustanove u potpunosi stavljene u funkciju kampanje kandidata DPS i SDP. Uslovi su krajnje nedmokratski i nepošteni, ali to je već tužna zbilja crnogorskog predpolitičkog društva.

Koliko ravnopravno crnogorski mediji prate izbornu kampanju?

Medojević: Moram da istaknem, da je po tom pitanju, stanje lošije nego bilo kada u poslednjih 17 godina. Takozvani javni servis, a u suštini partijska televizija DPS i SDPa, još nije donijela medijska pravila, tako da ja kao predsjednički kandidat još ne znam da li TV RTCG ima obavezu i kakva je ta obaveza da prati moju kampanju. Nemamo besplatnih termina, kao što je to bio slučaj do sada i u suštini, od odluke dvoje ljudi, zavisi da li će i kako RT CG pratiti moju kampanju. I naravno, svaki sastanak, rukovanje sa dvoje ljudi na ulici, obilazak bilo koje ustanove kamare i reporteri RT CG pomno prate, a sa naše prve konvencije iz Budve, RT CG je dao prilog od dva minuta, koji je sniman nekom amaterskom kamerom.

Privatni mediji čiji su vlasnici ljudi bliski režimu su odredili tako visoke cijene zakupa reklamnog prostora da to ne može niko da plati. Za jedno emitovanje spota od 40 sekundi traže po 2500 EUR, što mi ne možemo da platimo. DPS su naravno obezbjeduje neograničeni prostor, a fakture im se ne šalju. Oni imaju besplatni marketing ili plaćaju simboličnu cijenu.

Crnogosko društvo je duboko podijeljeno i nikako da izgradi jedan civilizovani odnos prema svojim neistomišljenicima, mada sam kod pojedinih političara, a takvi su veoma rijetki, primijetio odredjene pozitivne pomake u tom smislu. Kako, dakle, Vi vidite put u premoštavanju tih podjela?
 

Medojević: Pokret za Promjene je i nastao kao politička platfroma na kojoj je moguće izgradjivati medjusobno povjerenje i na tom povjerenju graditi nove odnose. Gradjanski koncept zasnovan na vladavini prava, ljudskim pravima, dijalogu, toleranciji i traženju kompromisa je jedini model po kojem možemo prevazići te vještački nametnute podjele.

Pregovori oko usvajanja prvog ustava nezavisne Crne Gore su bili pravi test sposobosti crnogorskih političara da jedno tako složeno političko pitanje rješavaju na evropski način, dijalogom i pregovorima uz obostrani kompromis. Ustav je po svom sadržaju i broju veoma osjetljivih pitanja koja su otvorena bio mnogo složeiji i osjetljiviji problem, nego referendum o državnom statusu. Ovdje se moglo govoriti o 50’tak malih referenduma , od položaja naroda, manjina, jezika, crkve, lokalnih samouprava, odnosa sa medjunarodnim institucijama i prenos suvereniteta, pravosudje, statusa stranaca, socijalnih prava, ljudskih sloboda i trebalo je uložiti maksimalne napore i imati jasnu viziju i biti politički veoma hrabar pa voditi čitavi taj proces u ime opozicije. Ja sam svjesno preuzeo taj istorijski odgovoran zadatak i prvo okupio raznorodnu crnogorsku opoziciju, a zatim inicirao pregovore sa režimom oko sadržaja Ustava.

Crna Gora je kao mala i malobrojna drzava isprepletana jakim porodičnim i prijateljskim vezama što utiče na izbjegavanje zakonskih konsekvenci pa čak i onih vezanih za teška krivična dijela. To vrzino kolo je skoro nemoguće rasplesti. Teško da pojedinac tu išta može drastično izmijeniti. Obzirom da je jedan od Vaših primarnih ciljeva borba protiv korupcije i kriminala kako mislite da se uhvatite u borbu sa ‘cijelim’ društvom?

Medojević: Ja sam tu najveći optimista. Mi, nasuprot nekim mišljenjima srtranaca , nemamo problem sa klasičnom mafijom, koja djeluje u nekim razvijenim državama. Ovde se radi o direktnoj sprezi vrha države, možda samo jednog čovjeka i nekoliko njemu bliskih pojedinaca sa vrhom organizovanog kriminala koji opet kontroliše jedan ili dva čovjeka. Logističku podršku ovom kartelu pružaju nerasformisane službe bezbjednosti čiji su čelni ljudi direkni učesnici svih nelegalnih aktivnosti počev od 92 godine, kada su uvedene sankcije. Tada je došlo do fomiranja tih kanala za švercovanje, koji su prvo bili korišćeni za probijanje sankcija i “spas privrede i stanovništva “ a kasnije su zadržani i za šverc cigareta, droge, oružja, ljudi, prostituciju i sl. Kada se tome doda i pljačkaška privatizacija , dolazi se do šeme po kojoj je grupica veoma poznatih pojedinaca preraspodjelila u svoje džepove više od milijardu EUR . Veličina države i bliske porodične, kumovske i prijateljske veze su komparativna prednost u našem slučaju, jer svi znaju sve i sjutra kada Crna Gora dobije istinsku demokratsku vlast neće biti nikakav problem doći do informacija i svjedoka o nevidjenom kriminalu i pljački koja je zadesila našu državu u proteklih dvadeset godina.

Ja sam i kao stručnjak član većeg broja medjunarodnih organizacija koje se bave borbom protiv korupcije i organizovanog kriminala i veoma sam dobro upoznat sa mehanizmima i metodama borbe protiv ove opake društvene pojave. Za uspješnu implementaciju svakog antikorupcijskog programa nepohodna je politička volja i snažna posvećenost zdravog vrha toj borbi. Aktuelni državni vrh nikada ne može pokrenuti efikasnu borbu protiv korupcije i organizovang kriminala, jer bi oni sami bili meta te akcije. Zato je preduslov za čišćenje naše države od tog zla, promjena ovog korumpiranog režima. Preciznije rečeno, potrebna je moja pobjeda na Predsjedničkim izborima. 

U poslednje vrijeme se digla velika medijska prašina oko podizanja bogomolje izvise Cetinjskog manastira u svojini, kako se kaže, Srpske pravoslavne crkve. Kako Vi gledate na ovaj slučaj?

Kakav je Vaš stav po pitanju Crnogorske pravoslavne crkve, naziva crnogorskog jezika i crnogorskih nacionalnih simbola?

Medojević: Kao političar gradjanske i demokratske profilacije ja se dosledno držim principa odvojenosti države od  crkve, ali i poštovanja osnovnih gradjanskih prava kao što je sloboda vjeroispovijesti. Ja se sigurno neću izjašnjavati koja je crkva kanonska, a koja ne, jer to ne spada u nadležnost Predsjednika. Zalagaću se da doprinesem koliko to bude u mojoj moći da dodje do pomirenja pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori, jer se i ta podjela mora prevazilaziti. Što se tiče simbola, ja se zalažem da oni odslikavaju i državotvornu tradiciju Crne Gore, ali i da ne izazivaju odbojnost kod značajnog dijela populacije. Generalno, uvijek sam za rješenja koja pomiruju, nego za ona koja dijele. U konsultacijama sa našim ekspertom za ova pitanja, dobio sam informaciju da po medjunarodnim standardima nezavisna država Crna Gora treba da osmisli rješenja za preko 30 zastava. Ima tu mjesta i za sve predloge koje smo čuli na crnogorskoj političkoj i javnoj sceni. Čak će nam i hvaliti ideja. Ako su ljudi dobronamjerni i spremni na kompromis, lako se mogu riješiti i mnogo komplikovanije stvari nego što su grb i zastava. Što se tiče himne, mislim da je predugačka, da je treba skratiti na neku pristojnu dužinu i iz teksta izbaciti ili preformulisati djelove koji su sporni po bilo kom osnovu.

Obično se naši u Crnoj Gori sjete iseljenika neposredno prije održavanja kakvih značajnijih izbora. Tada su puni hvale i obećanja, a nakon toga se preko noći na sva ta obećanja olako zaboravi. Svjedoci smo da su iseljenici odigrali jednu od ključnih uloga pri uspostavljanju nezavisnosti Crne Gore. Crna Gora se ni jednim svojim činom nije potrudila da na bilo kakav način valorizuje iseljeničku ljubav prema Crnoj Gori. U pojedinim slučajevima čak su nam nanosili više štete nego koristi. Da li je i Vaše obraćanje iseljenicima u sklopu takve dosadašnje politike ili imate odredjene konkretne mjere u uključivanju naše dijaspore i rješavanju njihovih ključnih problema širom svijeta.

Medojević: Crnogorska dijaspora je neotuđivi dio države Crne Gore. Sa svojim mnogostrukim kapacitetima, može i treba da bude ta važna, možda presudna, pokretačka snaga koja bi ubrzala reforme i napredak u domovini i osigurala joj bolju budućnost.

Nažalost, crnogorska vlast nema sistematizovane podatke o broju i geografskom rasporedu, ekonomskoj snazi, te političkom, kulturnom, sportskom, naučnom i dr. uticaju crnogorskih građana u inostranstvu. Vlast naše iseljenike doživljava isključivo kao rezervno biračko tijelo i dopunski izvor finansiranja najsiromašnijih stanovnika, posebno onih na sjeveru, u Malesiji i Ulcinju.

Lično sam se uvjerio da se crnogorski državljani koji žive u inostranstvu osjećaju iskorišćenima i zanemarenima od strane crnogorske vlasti i smatraju da ih se vlast samo sjeti u vrijeme izbora.

Cijenim da je crnogorska mreža diplomatskih predstavništva nedovoljno razvijena, neefikasna i nestručna što svakako ne pomaže uspostavljanju djelotvornih veza sa dijasporom.

Vlada mora što prije da razvije ispravnu i sveobuhvatnu politiku prema dijaspori zasnovanu na poštovanju ličnosti i prava svih naših građana u rasijanju. Ta politika treba da odbaci sve vrste ksenofobije i ideološkog neprijateljstva, treba da bude vanstranačka i da se shvati kao proces sa dugoročnom, strateškom orijentacijom.

Crnogorska država je opljačkana, a narod osiromašen. Domaća sredstava za razvoj privrede skoro da ne postoje. Prirodno je da Vlada pokušava da dobije finansijsku i drugu pomoć iz inostranstva i preko raznih donacija. Međutim, dugoročni kapital bez kojeg nema stalnog i solidnog oporavka mora da se stvori i akumulira unutar naše privrede i društva.

Naši građani u dijaspori imaju značajan kapital. Prošle godine su samo na ime doznaka koje su išle preko bankarskog sektora uplatili preko 100 miliona EUR, dok je još najmanje dva puta više novca stiglo u zemlju u gotovini. Među našim građanima u dijaspori je veliki broj uspješnih poslovnih ljudi koji imaju dovoljno kapitala, ali i volje i želje da ulažu u Crnu Goru. Ali, vlasnici ovog kapitala su bili prevareni u prošlosti više puta i danas s pravom ne vjeruju državi, bankama i lokalnim biznismenima. Ključ za ulaganje kapitala dijaspore u domovini je u povratku povjerenja i obezbjeđivanju neophodnih garancija i podsticaja. Naše ustanove i institucije matice treba da preduzmu odmah niz pozitivnih koraka u pravcu izgradnje ovog urušenog povjerenja.

Kao Predsjednik Crne Gore zalagaću se da se hitno oformi nezavisna državna ustanova za odnose sa dijasporom u kojoj će biti i ličnosti iz dijaspore sa autoritetom.

Dosta vremena je već izgubljeno. Da bi privukli kapital naših iseljenika neophodno je preduzeti sljedeće konkretne aktivnosti:

• Beskompromisno i bez odlaganja iskorjeniti sve ilegalne strukture i korupciju u društvu, privredi i državnom aparatu. Atmosfera uređene države i normalnog društva mora da se stvara što prije.

• Pošteno stečena privatna svojina mora da se cijeni i štiti. Ulagač mora da bude siguran da će ugovori biti poštovani. Država mora da ga štiti od nelojalne konkurencije i monopola, kao i od reketa, korupcionaških pritisaka i kriminala.

• Neophodno je razviti sistem poreskih i drugih olakšica :

1. Potrebno je osloboditi investitora od plaćanja poreza na dobit u trajanju od 7 do 10 godina, ako porez i sve prihode zadržava u Crnoj Gori.

2. Neophodno je stvoriti pravni kontekst za ulagače da brzo i jednostavno dobiju dozvole za osnivanje preduzeća, ulaganje, partnerstva itd. Sadašnje navike birokratije da odugovlači (ili ponekad da očekuje neku protivuslugu) moraju da se eliminišu. Takve dozvole i registracije trebalo bi u većini slučajeva da se skoro automatski dobijaju, u roku od 7 radnih dana.

3. Zbog teškog stanja u sudstvu, trebalo bi odmah stvoriti posebno ovlašćeni sud sa sposobnim kadrovima za ulagače iz dijaspore (i druge iz inostranstva) koji bi riješavao pitanja oko imovine, ulaganja, ugovora i sličnih situacija koje se odnose na investicije i vrijednosti donijete iz dijaspore u zemlju.

4. Vlada bi trebalo bez odlaganja da prouči standarde ulaganja iz dijaspore u nekretnine u Grčkoj, Italiji i Poljskoj. Treba stvoriti povoljne i transparentne uslove da naši građani iz dijaspore kupuju, grade i prodaju nekretnine bez neopravdanog ometanja vlasti.

5. Malim i srednjim preduzećima u Crnoj Gori su potrebne mašine. U Americi i Evropi se takve mašine mogu kupiti jeftino ili dobiti kao donacija. Odmah treba ukinuti sve takse i dozvole/odobrenja na uvoz polovnih računara i druge kancelarijske opreme koja se uvozi za potrebe neprofitnih organizacija (škole, univerziteti, državne ustanove, bolnice itd.). Za druge mašine, ako se uvoze za privatne potrebe preduzeća u zemlji ili ih naši građani iz dijaspore unose za svoje potrebe, treba takođe stvoriti odgovarajući privilegovan status.

6. Ako se naši penzioneri iz dijaspore uvjere da je Crna Gora uređena, da zdravstveni sistem funkcionise, da imaju fizičku bezbjednost, oni bi ne samo više posjećivali maticu, nego bi i jedan značajan broj privremeno ili stalno živio u domovini. S obzirom na male dohotke i zarade u zemlji, ti penzioneri bi odmah bili na vrhu potrošačke piramide po svojoj kupovnoj moći. Takođe, ako bi se otvorila jedna ili nekoliko dobro opremljenih klinika sa vrhunskim, svjetskim standardima za penzionere i druge koji se vraćaju u zemlju, one ne samo da bi služile njima, već bi privukle i mnoge iz dijaspore. Liječenje i rekreacija u Crnoj Gori, ako su kvalitetni, mnogo su jeftiniji nego bilo gdje u Evropi ili Americi.

Što treba uraditi?

U cilju uspostavljanja neophodnog nivoa saradnje matice sa našom dijasporom nepohodno je odmah preduzeti sljedeće aktivnosti:

1. oformiti radnu grupu od predstavnika svih ministarstava koja su nadležna za primjenu predloženih mjera i aktivnosti, kako bi se izradio sveobuhvatni akcioni plan o saradnji sa dijasporom;

2. istovremeno, zajedno sa dijasporom izraditi detaljan akcioni plan promocije i informisanja dijaspore o konceptu saradnje sa maticom. Ovdje se misli na jednu ozbiljnu kampanju kroz koju bi se dijaspora obavijestila o:

• koracima i akcijama koje je Vlada uradila, novim zakonima koji omogućavaju dijaspori da postane sastavni dio Crna Gore i njene privrede,

• novim mogućnostima za ulaganje, poslove i život u Crnoj Gori,

• primjerima primamljivih prijedloga za investicije i posao.

3. Te dobro pripremljene promotivno-informativne skupove treba održati prvo u najznačajnijim mjestima gdje naši građani žive u dijaspori. Npr. u Srbiji, Njemčkoj, Hrvatskoj, Luksemburgu, Sloveniji, Holandiji, Austriji, Danskoj, SAD, Argentini, Kanadi, Australiji, itd.

4. Za uspjeh ove politike, odlučujući faktor će biti crnogorska diplomatska mreža. Konzulati/ambasade, u gore pomenutim državama, moraju da imaju jednog ili više službenika koji su stručni, govore jezike i poznaju dijasporu. Naše diplomate ne mogu i ne smiju više da budu na poslu zato sto pripadaju nekoj stranci, interesnoj grupi ili moćnoj porodici. Oni treba da služe zemlji i našim građanima u dijaspori. Treba što prije aktivirati funkciju "počasnog konzula" iz redova dijaspore.

5. Stvoriti odmah malu grupu ("task force") od nekoliko izuzetno sposobnih ljudi sa zadatkom da u najkraćem roku prouči načine, organizaciju i modele aktivnosti nezavisne državne ustanove za odnose sa dijasporom.

6. Naši bogati iseljenici treba da odmah otpočnu sa planovima i inicijativama da se napravi jedan privatni investicioni fond za ulaganje u domovinu.

Crna Gora je mala država sa malom ekonomijom. Njoj su potrebna mala i srednja privatna preduzeća, male i srednje banke, mali zajmovi i mali dugovi. Sa njima će privreda da raste i postane velika.

Takođe, ne treba očekivati od dijaspore velike investicije - 100 miliona EUR u jednom slučaju. Naprotiv, iz mnogo razloga zdravije je za Crnu Goru da ima 2,000 ulagača sa 50,000 dolara svaki u prosjeku nego 2 tajkuna sa 50 miliona!

Mnoge države sa jakom dijaposrom su već odavno realizovale slične koncepte. Naša dijaspora razumije stanje u Crnoj Gori, našu kulturu, navike i običaje, kao i mentalitet mnogo bolje nego bilo koji drugi ulagač. Uz to, zar nije u dugoročnom nacionalnom interesu da što više naših ljudi budu vlasnički uključeni u domaću privredu.

Mnogi iseljenici Vam zamjeraju Vaš angažman neposredno prije održavanja Referenduma kada je bila potrebna presudna podrška ideji obnove crnogorske državnosti. Ostavili ste utisak da ste se povukli u zaledjini!? Nakon proglašenja nezavisnosti odigrali ste ključnu ulogu pri usvajanju Ustava Crne Gore čime ste zavrijedili poštovanje pristalica crnogorske nezavisnosti. Ovakvim djelovanjem mnogi naši iseljenici su ostali zatečeni i u neku ruku zbunjeni pa bi bilo korisno da od Vas čujemo kako komentarišete ovakav Vaš zaokret.
 

Promjenom političkog kursa prema Miloševiću 1997. godine, Djukanović i njegovi priajtelji i kumovi, kao da su postali još drskiji u svojim pljačkaškim operacijama. Medjunarodna zajednica , a ni domaća intelektualna i medijska javnost, su zatvarali oči pred kriminalizacijom države i nestajanjem institucija, samo zbog uloge Djukanovića u rušenju Miloševića.

Medjutim, nakon pada Miloševića, kartel je nastavio sa istom praksom i stvari su postajale sve gore i gore. Ja sam javno tražio od Djukanovića da referendum o nezavisnosti raspiše 06.oktobra 2000. godine  kada su pristalice zajedničke države imale zanačajnu manjinu u CG. Ogorčen zbog potpisivanja Beogradskog sporazuma, bio sam jedan od organizatora protesta pred crnogorskom Skupštinom, na kojem se okupilo nas pedesetak. Bio sam organizator najveće peticije za raspisivanje referenduma “REFERENDUM JE FER” gdje smo skupili preko 50.000 potpisa.

Uvidjajući da su podjele u crnogorskom društvu ogromne i da je mnogo gradjana koji nijesu protiv nezavisnosti, ali jesu protiv privatne države i korupcije, kriminala i siromaštva,više mjeseci prije referenduma sam pokrenuo svoju lobističku akciju pred odredjenim strukturama EU, zahtjevajući njihovo posredovanje u organizaciji referenduma. Samo pola godine prije refrenduma, nije bilo izvjesno da će se on održati, a posebno je bilo izvjesno da ga skoro polovina populacije neće priznati, i da će ga možda bojkotovati. Prijetila je ozbiljna eskalacija sukoba i konflikata u Crnoj Gori izmedju dva ostrašćena bloka. Moju ideju o posredovanju EU, podjednako oštro napale su obje strane, kao moje ponižavanje države i traženja pomoći sa strane. Ipak, na sreću svih, prevagnulo je racionalno promišljanje EU i došlo je do njihovog uključenja, što je bio jedini način da referendum bude održan u miru i da svi priznaju njegov ishod. Istina je dakle, da sam ja krajnje odgovorno i politički korektno doprinio da se EU uključi u referendumski proces, sto smaram državničkim potezom od najveće vrijednosti i umjesto kritika i napada, cijenim da sam zaslužio pohvale i priznanje.

Ka lider NVO, ja sam sa svojim najbližim saradnicima u više navrata jasno rekao kako ću glasati na referendumu i da ću podržati opciju nezavisnosti . To se može pročitati u mom intervjuu Monitoru u tekstu pod naslovom “Da za državu, ne za mafiju”.

Drugi dio moje misije jeste da se neke opozicione sranke sa nacionalističkog politčkog kursa preusmjere na gradjanski, jer je to jedan od uslova potrebnih da smijenimo poslednji totalitarni režim u Evropi. Zato sam uspostavio dobre odnose sa SNP Crne Gore  sa namjerom da im pomognem u njihovoj modernizaciji, što se takodje pokazalo uspjesnim, jer je sada SNP jedna korektna gradjanska opoziciona partija sa kojom imamo saradnju oko većeg broja zakonodavnih aktivnosti. Osnovni motiv odlaska u SAD nije bilo nikakvo lobiranje protiv nezavisnosti, jer je referendum već bio zakazan, a ja već više puta dao izjavu za koju ću opciju glasati. Motiv je bio da zvaničnicima SAD pokažemo da u crnogorskoj opoziciji postoje prozapadne, demokratske političke strukture koje uspješno mogu da zamijene aktuelnu vlast, ne dovodeći time u pitanje niti jedan od prioriteta spoljne politike države Crne Gore. I u tome smo uspjeli i već tada smo čuli stav State Department da su oni zadovoljni što je i opozicija u Crnoj Gori demokratska i kao takva može biti partner.

Kao što vidite, radi se o čistoj propagandi režima u manirima staljinističkih tajnih policija. Ja sma ostao, jesam i biću borac za nezavisnu Crnu Goru, ali ne samo nezavisnu od Srbije već nezavisnu i samostalnu od MAFIJE.

Gdje možemo naći više podataka o Vašoj promotivnoj aktivnosti, programskim ciljevima Vaše partije, odnosu prema dijaspori i svemu onome što karakteriše Vaš politički profil?

NM: Prije par dana postavljen je moj oficijelni sajt za predsjedničku kampanju www.nebojsamedojevic.com i pozivam sve naše iseljenika da ga posjete i ostave svoje komentare i pitanja. Naravno, u mjeri u kojoj mi to vrijeme dozvoljava spreman sam i da direktno odgovorim na svako pitanje naših iseljenika i moja mail adresa je Ova adresa je zaštićena od robota. Potreban vam je Java-skripta da bi ste je videli. . Vi koji živite u demokratskim država koje su vam omogućile uslove da uspijete i oformite vaše porodice, imate i dodatnu moralnu odgovornost da dodje do demokratskih političkih promjena i u domovini. Nezavisna država, novi Ustav i Ugovor o stabilizaciji i asocijaciji sa EU su tri stuba crnogorske demokratske budućnosti. Za stabilnu i izvjesnu perspektivu nepohodan je i četvrti stub - smjena nedemokratske i korupirane vlasti koja pljačka gradjane i bogati nekoliko porodica. Zato vas pozivam da podržite moju kandidaturu. Da Crna Gora dobije Predsjednika koji će da joj služi na čast.

Koliko ste upoznati sa aktivnostima Crnogorske etničke zajednice Australije i da li posjećujete stranice našeg web sajta?
 
NM. Ja  sam po struci diplomirani inženjer elektrotehnike i pasionirani sam ljubitelj kompjuterskih komunikacija. Još kao student držao sam kurseve za kompjutere, sa starijim kolegama sa ETF sklapao sam prve PC u Crnoj Gori i ulagao ogromne napore da razijemo prvi BBS. Na moje insistiranje Vlada Crne Gore je na jedvite jade odlučila da krene u projekat uvodjenja Interneta i ja  sam bio član prve Tenderske komisije za izbor provajdera. Ja ću biti prvi Predsjednik Crne Gore koji ima aktivno znanje engleskog jezika i kvalitetno informatičko znanje. Dakle, sa pažnjom pratim sve sajtove naših iseljenika širom svijeta, pa i Vaš. Veoma rado komuniciram sa svim našim ljudima koji su uspjeli  u bijelom svijetu, vrlo često bez prebijene pare i bez igdje ikoga. To su, u većini slučajeva prave male herojske priče, a za pokretanje promjena u domovini takvi ljudi nam trebaju. Do sada su iseljenici po inerciji podržavali ovaj režim, uglavnom iz patriotskih osjećanja za državu. Sada imate šansu da podržite i čovjeka koji će toj nezavisnoj držvai dati demokratki i ljudski sadržaj.