Pokret za promjene Politički pokret moderne, građanske orijentacije u Crnoj Gori.

Nakon nikšićkih, na red su došli i pljevaljski drvoredi. Prepoznatljiva slika lipa u centru grada ne dopada se predstavnicima vlasti pa su ih bez trunke emocija posjekli. Zadnji dah života zasmetao je gospodi u foteljama. Jesu li na redu stabla u parkovima?, upitala je Jovana Medojević, predsjednica Mreže mladih PzP Pljevlja.

„Te lipe koje su zasađene 60-ih godina prošlog vijeka krasile su naš grad i koliko toliko davale sliku da Pljevlja još uvijek žive.

Sudar voza i automobila prije dvadesetak godina bio je prava rijetkost, čak i kada bi se tako nešto dogodilo, gledalo bi se na to kao na vanrednu situaciju. Sada sudari vozova i automobila nažalost predstavljaju skoro pa svakodnevnicu, a koliko je samo za dlaku izbjegnutih nesreća o kojma niko ne izvještava, koje se dešavaju na svim pružnim prelazima u Crnoj Gori, nismo ni svjesni.

Na pitanje ''Ko je kriv?''- imamo dosta ponuđenih odgovora. Da li je to Željeznica Crne Gore, da li su to nesavjesni i bahati vozači ili oni koji samo iz sebe znanih razloga kradu baterije i čine ozbiljan prekršaj koji ugrožava sigurnost svih učesnika u saobraćaju? 

Počnimo od zastarele signalizacije kojom se obezbeđuju naši pružni prelazi, koji su možda i u najmanjoj mjeri krivci za ove katastrofalne nesreće. Svakako je neophodno što prije modernizovati sve sigurnosne signalizacije i to treba da bude jedna od najvažnijih obaveza koju Željeznica Crne Gore mora da ispuni.

Finski entomolozi došli su do neočekivanog otkrića – u kolonji mrava primećen je NEPOTIZAM. Jedna vrsta mrava umjesto da svoje interese podredi interesima zajednice, nemilosrdno nameće sopstvene interese. Konačno smo došli do otkrića misterioznih predizbornih obećanja vladajuće partije, u kojim obećavaju da će raditi vrijedno kao mravi. Toliko godina ih napadamo da nas obmanjuju, da ne rade vrijedno, a tek sad vidimo da smo se ogriješili o njih  i ovim putem bih se zahvalio finskim entomolozima što su nam otvorili oči.

Sa svoje dvadeset tri godine zarobljen sam sistemski od strane vladajuće elite u tako kreiranom društvu da su poroci poput narkomanije, postali exit u životima moje generacije. U pomenutom exitu nema muzike, nema kreacije. Ima samo lične, emotivne, zdravstvene detonacije.

Usled ekonomski teških uslova života kao I potpune erozije društvenih vrijednosti, veliki broj mladih ljudi poseže za iluzijom otvaranja vrata percepcije o kojima je pisao Oldos Haksli.

Kada se prođe kroz ta vrata, počinje urušavanje, kako pojedinca, tako I njegove porodice pa I društvene sredine sa kojom korisnik psiho aktivnih supstanci ima kontakte.

Od dolaska na vlast Demokratske Partije Socijalista kreiran je sistem, u kojem je kroz proces privatizacije većina fabrika odvedena u stečaj I zatim njihova imovina rasprodata a radnici ostali uskraćeni za svoja prava garantovana zakonom.