Prvih deset dana jula u Podgorici protiče uobičajeno za ovo doba godine. Red vrućine, red sparine. Red pustinje. Ako se kojim slučajem zadesite u Glavnom gradu Crne Gore u nekim popodnevnim časovima imaćete sasvim jasnu predstavu apokalipse izvedenu nekim čudnim biološkim oružjem u kojoj su jedini preživjeli bubašvabe i konobari koji nemaju previše izbora, pa vrata lokala moraju biti otvorena bilo ne bilo gostiju.
Politički i javni skandal zbog usvajanja zakona u hrvatskom saboru, kojim se onemogućava izručenje bivšeg agenta UDBE Josipa Perkovića Njemačkoj, zasjenio je istorijsku proslavu ulaska Hrvatske u EU.
Njemačka savezna policija raspisala je potjernicu za Josipom Perkovićem koji je osumnjičen da je kao agent jugoslovenske tajne službe Udbe sudjelovao u ubistvu hrvatskog emigranta i nekadašnjeg direktora
INA-Marketinga Stjepana Đurekovića. Ubistvo je počinjeno u vrijeme komunizma 1983. godine u Bavarskoj. Javno se govorilo da je naređenje za ovo ubistvo dao Stane Dolanc, a da je egzekucija bila povjerena crnogorskoj Udbi i njenim plaćenim likvidatorima.
Kao član odbora za ekonomiju, upozoravao sam još prije više mjeseci da će država Crna Gora doći u izuzetno tešku situaciju zbog krađe električne energije iz evropske interkonekcije.
Nažalost, Skupština je glasovima DPS i SNP usvojila zaključke koji su omogućili nastavak ove prakse.
Igranka
Ustav Crne Gore je pogažen. Izborna volja je pretočena u izbornu krađu. Filip Nejaki je nelegalan predsjednik. Neustavni kandidat, čiji su glasovi proizvod afere „snimak“ i njoj sličnih, doživio je još jedan debakl. I ljudski i politički! Fijasko! Cetinjskoj „uguranciji“ dat je pečat! Većina slobodne Crne Gore ne vjeruje u Madura od Montenegra. Većina ga i ne doživljava kao predsjednika. Za većinu je „Lažni car Šćepan mali“... Većinska Crna Gora poručila je šta misli, svojim ne prisustvovanjem na „uguranciju“. Esdepeovska šamarčina poslala je jasnu poruku, što misle o njemu a vjerovatno i o njegovim partijskim saborcima.