U svoje lično ime i u ime PzP želim da čestitam 27. septembar Dan ustanka slobodnih ljudi Crne Gore protiv okupatora. Na današnji dan 2015 godine počeli su najveličanstveniji protesti u istoriji Crne Gore, formiralo se šatorsko naselje i osvojila slobodna teritorija ispred Skupštine Crne Gore.
Sa vjerom u SLOBODU i ubjeđeni u POBJEDU, lideri, funkcioneri , članovi i simpatizeri DF su krenuli u, do tada , neviđene proteste u Evropi.
Tražili smo samo fer i slobodne izbore i da se vlast formira u skladu sa voljom naroda.
Nijesmo imali podršku nijedne opozicione partije, NVO, međunarodne zajednice.
Samo rijetki slobodni intelektualci su nas podržali.
Uspostavili smo slobodnu teritoriju i organizovali život na ulici. Sve je bilo nestvarno. Lijepo, čisto, ponosno, prkosno. Stajali smo jedan do drugoga i prkosili pripadnicima SAJ, oklopnim transporterima sa cijevima mitraljeza uperenih prema nama.
Igrao se fudbal, odbojka, šah. Čitale su se knjige, pjevalo do zore. Osjećao se dan SLOBODE.
Zapamtio sam svako lice i svakog čovjeka koji je spavao pod šatorima i bio sa nama.
To su mali, ali veliki ljudi. Diskretni heroji koji su bili tu zbog svojih ideja, ideala. Zbog svoje djece. Bilo je i ljudina starijih od 80 godina.
Sloboda je osvojena. Sad gledamo mnoga nepoznata lica kako se busaju u prsa i govore da su od početka bili protiv režima. Ali ja ih se ne sjećam. Nijesu bilo pod šatorima sa nama. Oni sto su bili pod šatorima ćute i gledaju sa strane, kako se odjednom pojavljuje more nekih “prvoboraca od 45” i traže vlast.
To je sudbina svih revolucija i birača za slobodu. Mi smo se borili za SLOBODU ne očekujući nikakvu nagradu. Osim SLOBODE. I evo SLOBODA je stigla. I mi smo srećni.
Ovi “ispijači dojča” koji su nas sa prezirom gledali kako 21 noć spavamo pod šatorima i kritikovali nas sto blokiramo saobraćaj ili jedemo pasulj i praseće pečenje, sada su prvi u redu za neki komad vlasti. Ali oni ne znaju kakav je osjećaj boriti se za SLOBODU i dočekati je.
Uvijek se treba sjetiti naše braće i saboraca koji je nije dočekali. Koča, Janko, Ranko pjesnik, Ero, komandant Vanja i mnogi drugi. Slava im i hvala.
Nebojsa Medojevic
Predsjednik PzP
