Kojičić: Ulice nazvane po američkom modelu

Aleksandar Saša Kojičić

Ulice kroz Zetu nedavno su imenovane, jer je postalo zakonom obavezno da svaki građanin mora da ima adresu sa ulicom i brojem. Ulice su dobile oznake kao Prva ulica, Druga ulica, a takav američki model se Aleksandaru Kojičiću, odbornik DF-a u SO Golubovci,ne dopada pa predlaže da se za početak imenima revolucionara sa spomenika na Anovima nazovu saobrćajnice.

Ako bi većina ulica dobila imena po precima čiji se lik formirao iz porodičnih priča ili rođaka o čijoj hrabrosti se još priča i prepričava svi bi na neki način bili zadovoljni i pokazali dodatni pijetet prema precima. Spisak onih za koje smatram da zaslužuju da mnogobrojne zetske ulice nose njihova imena nalazi se na spomeničkom kompleksu na Anovima i predstavljaju dio istorije koji ne bi trebalo da stoji samo u patini kamenog spomenika, već u nazivima ulica Zete – smatra Kojičić.

Upravo u sklopu tog spomenika bivša opštinska uprava najavila je izgradnju dječjeg igrališta, međutim nije se odmaklo dalje od obećanja.

Djeca iz Zete parkove i igraonice mogu da zamišljaju ili da idu u grad da ih posjete. Vlast vjerovatno misli da imaju dovoljno livada, jer se poljoprivreda ionako ne isplati, pošto rod ostaje na njivama zbog lošeg plasmana. U gradu se otvaraju i renoviraju parkovi i igrališta, a naša djeca su uskraćena za to. Postoji tek par malih, relativno upotrebljivih igrališta u pojedinim naseljima. Dok se u gradu prave kilometri biciklističkih staza kod nas nema ni mikrona. Mi smo ionako avanturistički nastrojeni, volimo da rizikujemo vozeći kolovozima, jer su na trotoarima vozila pošto parkinga nema. Prije dvije godine, kao potpuno slučajno pred izbore, vlast je obećala ulaganje od 30.000 eura za igralište, u produžetku spomeničkog kompleksa na Anovima. Obećanje nijesu održali, a djeca bi to drugačije rekla. Vlast će reći nisu, jer kad su to govorili držali su pikove, a svi znamo da se tada ne važi. U realnosti nisu ga ni nacrtali, makar temperama ili pastelnim bojama. I neće skoro. A i zašto bi. Djeca ne glasaju – kaže Aleksandar Kojičić.