Bošnjak: Opozicija da djeluje bez ucjena

Branka Bošnjak

Nakon lošeg izborog rezultata opozicija treba da ide na pripremu platforme za zajedničko djelovanje, ali na realnim, iskrenim i fer odnosima, bez ucjenjivanja i „prevaspitavanja”, kazala je u intervjuu za „Dan” Branka Bošnjak, poslanik Demokratskog fronta i funkcioner Pokreta za promjene.

Kako je istakla, ako ima potrebe, treba staviti i moratorijum na neka ideološka pitanja koja nas razdvajaju, a potruditi se da se izgradi što širi front svih činilaca koji mogu dati doprinos. 

To bi ohrabrilo apstinente i dalo nadu građanima da su promjene moguće – smatra Bošnjak.
Ko je po Vašem viđenju kriv za loš izborni rezultat opozicije na predsjedničkim i lokalnim izborima?

Nakon ovih izbornih ciklusa, najviše je na gubitku Crna Gora. Imamo perfidnog diktatora Đukanovića, koji je ustoličen na mjesto predsjednika narednih pet godina, a u većini opština, uključujući i glavni grad, apsolutnu vlast odnarođenog i kriminogenog DPS-a. Krivci su oni koji su u kontinuitetu razbijali opoziciono jedinstvo i stavljali partijski i lični interes iznad opšteg, potpomognuti pojedinim medijima i civilnim sektorom, koji su takođe imali neke svoje partikularne interese. Velika šanasa za razvlašćivanje DPS-a propuštena je nakon protesta 24. oktobra 2015. godine, kada je vlast bila na koljenima, ali tada su, nažalost, naše kolege iz opozicije do poslednjeg, kao klasični politički lešinari, pohrlili za sto sa Đukanovićem kako bi profitirali na muci DF-a, što je bilo politički legitimno ali ne i ljudski. Poslije parlamentarnih izbora, slična situacija. Nakon početnog jedinstva opozicije, opet, ničim neizazvano sa naše strane, od istih aktera počinje jedno vrlo nekorektno distanciranje od DF-a i likovanje zbog brutalnog progona naših ljudi od strane DPS-a i njihovih ekspozitura u tužilaštvu i sudstvu, odsustvo minimalne ljudske solidarnosti, odbijanje svih konstruktivnih predloga o proaktivnom bojkotu, pa čak i bijelog papira da oni upišu šta hoće. Ovi izbori su pokazali da je nekima interes bilo liderstvo u opoziciji, a ne smjena režima. Naravno, i DF je pravio greške, ali kad imate neiskrenost, koja je kulminirala u predsjedničkoj kampanji, jer se javnosti izdajete za jedno, a na terenu radite potpuno suprotno, ponekad nije lako oćutati.

Da li su pojedinačni nastupi konstituenata DF-a sa drugim subjektima u nekoliko gradova odraz otvorenog neslaganja između Nove, PzP-a i DNP-a, kako tvrdi jedan dio političke javnosti?

DF nije završio misiju radi koje je formiran, misiju pomirenja i smjene režima koji „jaše“ na podjelama, i nije postojala dilema kod konstituenata da DF treba da opstane. Na lokalnim nivoima bilo je mišljenja da je odvojeni nastup pojedinih konstituenata na ovim izborima bolja varijanta. Vrh DF-a je ispoštovao to što su lokalne organizacije dogovorile. Lično mislim da bi bilo bolje da se insistiralo na jedinstvu jer su odvojeni nastupi zbunili jedan dio biračkog tijela i doveli u sumnju osnose u DF-u.

Je li je sazrelo vrijeme za promjene i u samom rukovodstvu Demokratskog fronta, odnosno da li je došlo vrijeme da se traži odgovornost čelnika DF-a zbog lošeg izbornog rezultata?

To će procijeniti naše članstvo i organi partija konstituenata. Niko ne bježi od priče o odgovornosti, ali svakako nećemo dozvoliti uplitanja sa strane, a posebno ne onih „dobronamjernih“ koji samo gledaju da profitiraju na račun slabljenja DF-a. Neki su se očigledno zanijeli, jer politički je nevaspitano, da ne kažem bezobrazno, da se bavite sređivanjem odnosa u tuđoj kući, ali neki su umislili da su mesije, bogomdani za sve, a kapaciteti su im više nego skromni, da ne kažem prilično ograničeni. Orkestrirana paljba tih „dobronamjernih“, koji su, uprkos apsolutnoj vlasti DPS-a, zadovoljni postignutim rezutatima, i onih koji su zadovoljni iako su zaslužni za rasipanje ogromnog broja glasova i olako poklanjanje mandata DPS-u, vrlo je indikativna.

DF svakako treba da detaljno analizira rezultate i uzroke koji su doveli do toga i da se napravi strategija kako dalje. Ne smije se zanemariti ambijent u kojem DF djeluje već duže vrijeme – preopterećenost sudskim postupcima, finansijsko iscrpljivanje kroz sve te postupke, medijska izolacija, osim kada je u pitanju negativan kontekst. Svakako ne treba zanemariti ni sopstvene greške, insistiranje na nekim lošim kadrovskim rješenjima, ishitreni potezi nekih pojedinaca, guranje pod tepih nekih problema, itd.

Moram da istaknem i sledeće: ovo nametnuto ludilo i potpuno pobrkane stvari da ako ste mladi to po difoltu znači da ste bogomdani za političke lidere i neke državne funkcije – valjda mi koji smo stariji treba da se stidimo svojih godina – vrlo je zabrinjavajuće. Šta znači mladost sama po sebi, možda neku neukaljanost, ali ne i kvalitet. A valjda je kvalitet najvažniji, a u politici je veoma važna i mudrost, koja se stiče iskustvom, odnosno sa godinama. Neće valjda Crna Gora dozvoliti već viđeno, novog Mila koji će pripravnički staž da odrađuje na nekoj važnoj državnoj funkciji? Dati djeci da se igraju institucijama vrlo je opasno, da ne kažem pogubno, i plaši me taj potpuno nelogičan trend koji se nameće. Kvalitetni, obrazovani mladi ljudi su svakako poželjni i dobrodošli na političkoj sceni, ali oni neiskreni, samoljubivi, bez stava, koji su izgubili osjećaj realnosti, pa nas zabavljaju „šarenim lizalicama“ poput zooloških vrtova i tramvaja i ponižavaju nam inteligenciju, hvala, ali ne.

Opozicija nije uspjela da „otme” čak ni simboličan procenat vladajućoj strukturi, već se i na minulim izborima pokazalo da je ponovo vođena unutaropoziciona borba za preraspodjelu stabilnog opozicionog biračkog tjela. Šta je to što opozicija treba da uradi da bi se konsolidovala i na prvim sledećim izborima „napala” biračko tijelo DPS-a?

Treba da imamo jedan cilj, a to je beskompromisna borba za smjenu režima i proaktivan odnos ka tom cilju, a ne nadgornjavanje ko je lider u opoziciji. Ko god da je lider, svi smo gubitnici ako je DPS na vlasti. Mislim da bi trebalo odmah ići na sačinjavanje platforme za zajedničko djelovanje, ali na realnim, iskrenim i fer odnosima, bez ucjenjivanja i „prevaspitavanja“. Ako treba, staviti i moratorijum na neka ideološka pitanja koja nas razdvajaju, ali se potruditi da se izgradi što širi front svih činilaca koji mogu dati doprinos. To bi ohrabrilo apstinente i dalo nadu građanima da su promjene moguće.

Opozicione stranke se često međusobno optužuju za uslovljavanje i tvrde da je to ključni razlog opozicionog nejedinstva. Postoji li volja DF-a da uđe u formiranje nekog novog opozicionog bloka bez uslovljavanja i međusobnog napadanja i ko bi trebalo da ga predvodi?

Volja DF-a je postajala uvijek. Kao najjači opozicioni subjekat u Skupštini Crne Gore, predlagali smo vladu u sjenci, paralelnu skupštinu, proteste i druge vidove aktivnog demokratskog pritiska. Na kraju smo ponudili i „bijeli papir“, da samozvana građanska opozicija kaže šta hoće. Šta god da smo pokušavali, oni su to ignorisali, pa čak i bili uvrijeđeni što mi nešto iniciramo. Mi smo sad spremni da ovi novi lideri u opoziciji ponude neko zajedničko djelovanje uz fer odnos, ali nećemo dozvoliti da oni vode kadrovsku politiku unutar naših konstituenata.

Koji su to potezi koje bi DF i sami PzP trebalo u narednom periodu da naprave da bi jačali poziciju na političkoj sceni?

Prvenstveno proaktivan pristup u susret svim događajima. Aktivno djelovanja u Skupštini Crne Gore, gdje jedino nema cenzurisanja naših govora i gdje možemo da se pokažemo u punom kapacitetu, pa do intenzivnijeg rada na terenu sa našim biračima. Moramo izvući pouke iz nesporno lošeg rezultata.

Ali, kada govorimo o smjeni režima, nažalost, nije sve do DF-a. Na testu su i svi ostali iz opozicije, ali i Univerzitet, civilni sektor, mediji,nezavisni intelektualci... Da li svi oni imaju beskompromisnu volju za smjenu režima, u to nijesam sigurna. Propustili su nekoliko „zicera“, što me navodi na zaključak da i nije baš najjasnije šta je kome interes.

Nije isključena mogućnost da DPS iskoristi povoljni politički momenat u kom se ta stranka nalazi i na jesen raspiše izbore za Skupštinu Crne Gore. Da li je DF spreman za vanredne parlamentarne izbore?

Bez korjenite promjene izbornog zakonodavstva, Crna Gora nije spremna za nove parlamentarne izbore. Neophodan je dijalog kako bi se ušlo u izmjenu izbornog zakonodavstva jer ne smijemo dozvoliti da opet uđemo u izbornu utakmicu u kojoj vlast ima nenadoknadivu institucionalnu prednost. Propuštene je šansa 2015. godine da to stavimo ad akta.

Birački spisak je „nabudžen“ do te mjere da u nekim mjestima imamo više birača nego stanovnika, elektronska identifikacija birača je obesmišljena jer niti prepoznaje falsifikate dokumenta niti crpi podatke iz baze ličnih karata i pasoša, što smo dokazali na ovim izborima. To ukazuje na neminovnost uvođenja otiska prsta kao validnog podatka koji treba da otkloni sve manipulacije tim sistemom. DIK i Agencija za sprečavanje korupcije su se pokazale kao neprofesionalne političke institucije koje rade u interesu vladajuće partije i služe kao batina protiv političkih neistomišljenika. Nažalost, nakon ovih izbora uvedeno je i to da su nam notarski zapisi sačinjeni nakon izbornog dana validna potvrda da je neko glasao i da to prihvata DIK, što je porazno za pravnu struku. Sve to ukazuje na neophodnost reforme izbornog zakonodavstva, a mi smo spremni i za otvaranje lista za neposredno biranje, kako je i propisano u našem, bez lažne skromnosti, superiornom programu „707 mjera“.

Na prve izbore poslije smjene ovog režima treba svi da izađemo samostalno i „izvagamo se“. To će biti pravi doprinos demokratskim procesima u Crnoj Gori i pružanje mogućnosti građanima da bez ucjena i straha odlučuju ko će njima da vlada.