Pokret za Promjene

Nažalost, crnogorska vlast nema sistematizovane podatke o broju i geografskom rasporedu, ekonomskoj snazi, te političkom, kulturnom, sportskom, naučnom i dr. uticaju crnogorskih građana u inostranstvu. Vlast naše iseljenike doživljava isključivo kao rezervno biračko tijelo i dopunski izvor finansiranja najsiromašnijih stanovnika, posebno onih na sjeveru, u Malesiji i Ulcinju.

Lično sam se uvjerio da se crnogorski državljani koji žive u inostranstvu osjećaju iskorišćenima i zanemarenima od strane crnogorske vlasti i smatraju ih se vlast samo sjeti u vrijeme izbora.

Cijenim da je crnogorska mreža diplomatskih predstavništva nedovoljno razvijena, neefikasna i nestručna što svakako ne pomaže uspostavljanju djelotvornih veza sa dijasporom.

Vlada mora što prije da razvije ispravnu i sveobuhvatnu politiku prema dijaspori zasnovanu na poštovanju ličnosti i prava svih naših građana u rasijanju. Ta politika treba da odbaci sve vrste ksenofobije i ideološkog neprijateljstva, treba da bude vanstranačka i da se shvati kao proces sa dugoročnom, strateškom orijentacijom.

Crnogorska država je opljačkana, a narod osiromašen. Domaća sredstava za razvoj privrede skoro da ne postoje. Prirodno je da Vlada pokušava da dobije finansijsku i drugu pomoć iz inostranstva i preko raznih donacija. Međutim, dugoročni kapital bez kojeg nema stalnog i solidnog oporavka mora da se stvori i akumulira unutar naše privrede i društva.

Naši građani u dijaspori imaju značajan kapital. Prošle godine su samo na ime doznaka koje su išle preko bankarskog sektora uplatili preko 100 miliona EUR, dok je još najmanje dva puta više novca stiglo u zemlju u gotovini. Među našim građanima u dijaspori je veliki broj uspješnih poslovnih ljudi koji imaju dovoljno kapitala, ali i volje i želje da ulažu u Crnu Goru. Ali, vlasnici ovog kapitala su bili prevareni u prošlosti više puta i danas s pravom ne vjeruju državi, bankama i lokalnim biznismenima. Ključ za ulaganje kapitala dijaspore u domovini je u povratku povjerenja i obezbjeđivanju neophodnih garancija i podsticaja. Naše ustanove i institucije matice treba da preduzmu odmah niz pozitivnih koraka u pravcu izgradnje ovog urušenog povjerenja.

Kao Predsjednik Crne Gore zalagaću se da se hitno oformi nezavisna državna ustanova za odnose sa dijasporom u kojoj će biti i ličnosti iz dijaspore sa autoritetom.

Dosta vremena je već izgubljeno. Da bi privukli kapital naših iseljenika neophodno je preduzeti sljedeće konkretne aktivnosti:

• Beskompromisno i bez odlaganja iskorjeniti sve ilegalne strukture i korupciju u društvu, privredi i državnom aparatu. Atmosfera uređene države i normalnog društva mora da se stvara što prije.

• Pošteno stečena privatna svojina mora da se cijeni i štiti. Ulagač mora da bude siguran da će ugovori biti poštovani. Država mora da ga štiti od nelojalne konkurencije i monopola, kao i od reketa, korupcionaških pritisaka i kriminala.

• Neophodno je razviti sistem poreskih i drugih olakšica :

1. Potrebno je osloboditi investitora od plaćanja poreza na dobit u trajanju od 7 do 10 godina, ako porez i sve prihode zadržava u Crnoj Gori.

2. Neophodno je stvoriti pravni kontekst za ulagače da brzo i jednostavno dobiju dozvole za osnivanje preduzeća, ulaganje, partnerstva itd. Sadašnje navike birokratije da odugovlači (ili ponekad da očekuje neku protivuslugu) moraju da se eliminišu. Takve dozvole i registracije trebalo bi u većini slučajeva da se skoro automatski dobijaju, u roku od 7 radnih dana.

3. Zbog teškog stanja u sudstvu, trebalo bi odmah stvoriti posebno ovlašćeni sud sa sposobnim kadrovima za ulagače iz dijaspore (i druge iz inostranstva) koji bi riješavao pitanja oko imovine, ulaganja, ugovora i sličnih situacija koje se odnose na investicije i vrijednosti donijete iz dijaspore u zemlju.

4. Vlada bi trebalo bez odlaganja da prouči standarde ulaganja iz dijaspore u nekretnine u Grčkoj, Italiji i Poljskoj. Treba stvoriti povoljne i transparentne uslove da naši građani iz dijaspore kupuju, grade i prodaju nekretnine bez neopravdanog ometanja vlasti.

5. Malim i srednjim preduzećima u Crnoj Gori su potrebne mašine. U Americi i Evropi se takve mašine mogu kupiti jeftino ili dobiti kao donacija. Odmah treba ukinuti sve takse i dozvole/odobrenja na uvoz polovnih računara i druge kancelarijske opreme koja se uvozi za potrebe neprofitnih organizacija (škole, univerziteti, državne ustanove, bolnice itd.). Za druge mašine, ako se uvoze za privatne potrebe preduzeća u zemlji ili ih naši građani iz dijaspore unose za svoje potrebe, treba takođe stvoriti odgovarajući privilegovan status.

6. Ako se naši penzioneri iz dijaspore uvjere da je Crna Gora uređena, da zdravstveni sistem funkcionise, da imaju fizičku bezbjednost, oni bi ne samo više posjećivali maticu, nego bi i jedan značajan broj privremeno ili stalno živio u domovini. S obzirom na male dohotke i zarade u zemlji, ti penzioneri bi odmah bili na vrhu potrošačke piramide po svojoj kupovnoj moći. Takođe, ako bi se otvorila jedna ili nekoliko dobro opremljenih klinika sa vrhunskim, svjetskim standardima za penzionere i druge koji se vraćaju u zemlju, one ne samo da bi služile njima, već bi privukle i mnoge iz dijaspore. Liječenje i rekreacija u Crnoj Gori, ako su kvalitetni, mnogo su jeftiniji nego bilo gdje u Evropi ili Americi.

Što treba uraditi?

U cilju uspostavljanja neophodnog nivoa saradnje matice sa našom dijasporom nepohodno je odmah preduzeti sljedeće aktivnosti:

1. oformiti radnu grupu od predstavnika svih ministarstava koja su nadležna za primjenu predloženih mjera i aktivnosti, kako bi se izradio sveobuhvatni akcioni plan o saradnji sa dijasporom;

2. istovremeno, zajedno sa dijasporom izraditi detaljan akcioni plan promocije i informisanja dijaspore o konceptu saradnje sa maticom. Ovdje se misli na jednu ozbiljnu kampanju kroz koju bi se dijaspora obavijestila o:

• koracima i akcijama koje je Vlada uradila, novim zakonima koji omogućavaju dijaspori da postane sastavni dio Crna Gore i njene privrede,

• novim mogućnostima za ulaganje, poslove i život u Crnoj Gori,

• primjerima primamljivih prijedloga za investicije i posao.

3. Te dobro pripremljene promotivno-informativne skupove treba održati prvo u najznačajnijim mjestima gdje naši građani žive u dijaspori. Npr. u Srbiji, Njemčkoj, Hrvatskoj, Luksemburgu, Sloveniji, Holandiji, Austriji, Danskoj, SAD, Argentini, Kanadi, Australiji, itd.

4. Za uspjeh ove politike, odlučujući faktor će biti crnogorska diplomatska mreža. Konzulati/ambasade, u gore pomenutim državama, moraju da imaju jednog ili više službenika koji su stručni, govore jezike i poznaju dijasporu. Naše diplomate ne mogu i ne smiju više da budu na poslu zato sto pripadaju nekoj stranci, interesnoj grupi ili moćnoj porodici. Oni treba da služe zemlji i našim građanima u dijaspori. Treba što prije aktivirati funkciju "počasnog konzula" iz redova dijaspore.

5. Stvoriti odmah malu grupu ("task force") od nekoliko izuzetno sposobnih ljudi sa zadatkom da u najkraćem roku prouči načine, organizaciju i modele aktivnosti nezavisne državne ustanove za odnose sa dijasporom.

6. Naši bogati iseljenici treba da odmah otpočnu sa planovima i inicijativama da se napravi jedan privatni investicioni fond za ulaganje u domovinu.

Crna Gora je mala država sa malom ekonomijom. Njoj su potrebna mala i srednja privatna preduzeća, male i srednje banke, mali zajmovi i mali dugovi. Sa njima će privreda da raste i postane velika.

Takođe, ne treba očekivati od dijaspore velike investicije - 100 miliona EUR u jednom slučaju. Naprotiv, iz mnogo razloga zdravije je za Crnu Goru da ima 2,000 ulagača sa 50,000 dolara svaki u prosjeku nego 2 tajkuna sa 50 miliona!

Mnoge države sa jakom dijaposrom su već odavno realizovale slične koncepte. Naša dijaspora razumije stanje u Crnoj Gori, našu kulturu, navike i običaje, kao i mentalitet mnogo bolje nego bilo koji drugi ulagač. Uz to, zar nije u dugoročnom nacionalnom interesu da što više naših ljudi budu vlasnički uključeni u domaću privredu.